Milivoj Magdic

Milivoj Magdić (Koprivnica, 22. svibnja 1900. – Zagreb, 3. ožujka 1948., neki izvori navode 1947.) je bio jednim od najboljih hrvatskih novinara svog vremena. Bio je i pravnik i publicist, hrvatski socijalist.

Ideološki jebio komunist. , od 1920-te se ideološki vezao uz marksizam i bio je istaknuti član KPJ. 1930-ih je godina napustio komunizam, zbog utiska kojeg su na nj ostavili moskovski procesi. Nakon toga zagovara hrvatsku neovisnost, zbog čega se zamjerio komunističkom pokretu koji je sve više djelovao teroristički i unitaristički, pa je jedva preživio pokušaj linča koji su mu organizirali zadrti komunisti.

Kad je uspostavljena NDH, vlasti su ga bile zatvorile, no u pritvoru je boravio kratko vrijeme. Uskoro se pridružio ustaškom pokretu. Pisao je za ustaški list Spremnost, čijije bio urednik. Bio je značajan kao i Tias Mortigjija. Iako kao ni Mortigjija nije bio pouzdan i omiljenim za vrijeme ustaške vlasti u NDH (Magdić zbog komunističke prošlosti), koja ih je obojicu držala pod prismotrom.,objavioje nekolikobrošura kritičkih prema neljudskom, boljševičkomrigidnomkomunizmu. Zbog suradnje s tim listom, nakon rata su ih komunističke vlasti osudile na smrt i smaknule, a u biti nisu shvatili niti razumjeli o čemu su i kako su njih dvojica pisali. Magdić je u svojim prikazimau Spremnosti oštrokritizirao buržujskeZapadane demokracije očekujući socijalnu i pravednu ustašku Hrvatsku, u kojoj će istinska socijalna pravda, radništvo i seljaštvo,koji činevećinuhrvatskog naroda,imati prednostnad manjinskim buržujskim parcijalniminteresima. Milovoj Magdić je doslovno cijeli svoj životbeskompromisnoživio za običnog čovjeka,za socijalnu pravdu, za hrvatski socijalizam.

Bleiburška tragedija 1945. nije zaobišla ni njega. Zajedno s mnoštvom hrvatskog naroda se povukao prema Zapadu u nadi da će se moći predati zapadnim Saveznicima koji bi ih zaštitili od partizana. Kad je bio u Austriji, u Lavamündu je zajedno s Tiasom Mortigjijom i Jurom Petričevićem sastavio Memorandum skupine hrvatskih intelektualaca upućen nadležnim mjestima Britanske armije. Povlačeći se dalje stigao je do Rima. Ondje su ga 1947. uhitili Saveznici i predali Jugoslaviji. Jugokomunističke vlasti su mu organizirale montirano suđenje na kojem su ga osudili na smrt i smaknuli.

Za najuzornijeg je europskog pisca smatrao Thomasa Manna.

Napisao je ove knjige:

• Jagodina ljubav, Zagreb, 1934., (ponovna izdanja: Delnice : Spectrum, 2005.; Ognjište, Zagreb, 2013.)
• Klerikalizam nastupa, Zagreb, 1934. (2 izdanja)
• Fašizam i radnička klasa,Zagreb: 1935.
• Abesinija, 1935. (suautor Mirko Kus-Nikolajev)
• A. G. Matoš, 1936.
• Liberalizam i socijalna problematika u Hrvatskoj, 1940.
• Intelektualci prema marksizmu i liberalizmu, 1942, Zagreb: Naklada "Putovi"
• Najstrašnije razdoblje života seljačtva u Sovjetskoj Uniji, 1943.
• Slučaj Vere Wagnerove, 1944.

Nedovršeno djelo:

• U vučjoj jami (Nastalo u izbjeglištvu. U djelu nastoji objasniti uzroke neuspjeha novije hrvatske politike.)

Autor je brojnih članaka i eseja. Osobito je pisao o dru Milanu Šufflayu.

• Memorandum skupine hrvatskih intelektualaca od 29. svibnja 1945.
• Nikica Mihaljević: Ustaški put u socijalizam