Marica Buratovic

Marica Buratović je hrvatska pjesnikinja s otoka Hvara. Piše pjesme na čakavskom narječju mjesta Zastražišća.

Rođena je 15. srpnja 1943. godine od oca Jurja i majke Mandice, rođena je u selu Zastražišće na otoku Hvaru. Nastanjena je u Starom Gradu već pedeset i jednu godinu.

Osnovnu školu završila je u svom rodnom selu, srednju učiteljsku u Dubrovniku. Diplomirala je 1974. godine na Pedagoškoj akademiji u Splitu izvanredni studij razredne nastave. Cijeli radni vijek provela je na otoku Hvaru, radeći u mjestima Zastražišću, Poljicima i Gdinju prvih pet godina, potom trideset i pet godina u osnovnoj školi u Starom Gradu. Odgojila je devet naraštaja starogrojske djece. Danas su njihovi uspjesi njeni sretni životni trenutci. U šezdesetoj godini života i 40 godina rada u struci  2004. godine otišla je u mirovinu.

U svom pedagoškom radu koristila je inovativne metode poučavanja, vodila računa o individualnim sposobnostima učenika. Posebno je bila zaokupljena radom s učenicima s posebnim potrebama. Prepoznavala je i razvijala sposobnosti nadarenih učenika. U tu svrhu potaknula je mnoge dodatne i slobodne aktivnosti u grupama: literarna, novinarska, recitatorska. Rad u literarnoj grupi uglavnom je bio poučavanje u dijalektalnom govoru starigradske sredine i pisanje radova tim izričajem. Uspjehe na tom polju postizali su učenici na raznim takmičenjima širom tadašnje države. Uspješni radovi učenika objelodanjeni su u zbirci „I ča je i ča ni“. Ilustrator zbirke bila je njena nekadašnja učenica i sudionica skupine. Literarni radovi učenika objavljivani su u Slobodnoj Dalmaciji, dječjim časopisima Modroj lasti i Smibu.

S novinarskom grupom obnovila je godišnji školski list Ruzmarin, izdano je deset brojeva. Listove  su prezentirali na republičkoj smotri Susretu pionira literarnih, novinarskih, dramskih i recitatorskih grupa, današnjem Lindranu. Učenici su deset godina bili dopisnici radio Zagreba emisije Stigla je pošta gdje su sedmično objavljivane vijesti iz škole i grada. Njegovala je lokalni govor i s učenicima recitatorima sudjelovala na raznim takmičenjima gdje su učenici postizali zapažene uspjehe i bili nagrađivani.

Prepoznala je odgojnu komponentu izviđačke organizacije te je u okviru škole utemeljila organizaciju  Odred izviđača Ivan Lučić Lavčević. Tijekom desetgodišnjeg uspješnog rada i brojnog članstva, 150 učenika svih uzrasta, organizirala je logorovanja, zimovanja na nivou grada i otoka. Vodila ih je na regionalne i republičke smotre. Veliku pomoć u radu  pružili su odrasli ljubitelji organizacije i svojim dobrovoljnim radom doprinijeli uspješnosti organizacije. Od nadležnih iz Saveza izviđača Hrvatske voditeljica je dobila pismene specijalne pohvale i diplome što je bila svojevrsna nagrada za sav trud i dragovoljni rad.

Dugi niz godina u školi i gradu priređivala je priredbe i takmičenja. Prezentirala rad i uspješnost grupa koje smo prethodno naveli. U tim je priredbama pokazala svojevrsnu suvremenost, kreativnost, inovativnost i upornost u radu. Za svoj pedagoški rad 2000. godine stekla je zvanje učitelj mentor razredne nastave. Bila je mentor mnogim studentima te voditeljica aktiva učitelja na otoku Hvaru i članica županijskog aktiva razredne nastave. Požrtvovnost i hrabrost iskazala je kad je 80-tih godina 20. st. jedne hladne veljače igrajući se s učenicima na spomeniku bez razmišljanja skočila u more i spasila od utapanja dvogodišnjeg dječaka.

Nakon slobodnog  prakticiranja vjere, a u vrijeme služenja župnika don Milija Plenkovića u našoj župi u Starom Gradu bila je članica Pastoralnog vijeća, pomagala je u izdavanju župnog lista Corona, vodila grupu liturgijskih čitača mladih, sudjelovala u

ostvarivanju ostalih potreba u župi. Kontinuirano je i danas u određene dane liturgijski čitač na dnevnim misama.

Odlaskom u mirovinu aktivno se počela baviti pjesničkim i spisateljskim radom. Posebnu brigu posvetila je očuvanju jezika, našeg hvarskog dijalekta, stavljajući težište na govore rodnog sela Zastražišća i Staroga Grada. U tu svrhu izdala je prvu zbirku pjesama Škrok u sarce (2003.) (recenzent akademik Tonko Maroević, izdavač Naklada Bošković). Zbirka je pisana materinjim jezikom, tematski je vezana za rodno selo i obitelj. U drugoj zbirci Vijezi (2004.) ( recenzent akademik Tonko Maroević, izdavač Grad Stari Grad) tema je otok Hvar biljke, životinje i življenje ljudi. U njoj je zbijeno veliko i bogato iskustvo cijeloživotnog bivstvovanja pjesnikinje na rodnom otoku. Treća zbirka Medajuni (2011.)(recenzent akademik Luko Paljetak, Muzej Staroga Grada) pisana većim dijelom starogradskim izričajem, zbir je portreta živućih i preminulih Starograđana i događaja vezanih za ovaj grad. U tisku je zbirka Jazikon matere s maslinon, (2020.)(recenzent akademik Tonko Maroević, Miroslav Mićanović prof., izdavač Muzej hvarske baštine) u kojoj je zapravo riječ o svojevrsnom lirskom dnevniku, o iskazima odanosti i vjernosti prema jednome od zavičajnih simbola i prema jednome od životnih uporišta otočkog čovjeka.

Godinama surađuje s Radio Splitom u emisiji „Baština“ urednice Ivone Jakić. Kroz koju    promovira običaje i kulturne događaje u Starom Gradu i na otoku Hvaru, u prošlosti i sadašnjosti u vidu pjesničkih ili izvještajnih uradaka.

Svoj spisateljsko istraživački rad na baštini našeg otoka započela je upravo u starogradskoj sredini. Prepoznala je vrijednost i značaj višestoljetne tradicije izradbe tradicijskog kolača medenjaka kojeg je imenovala kao Starogrojski paprenjok.

Napisala je prepoznatljivu i svima rado čitanu knjigu Starogrojski paprenjoki (2006.)  (recenzent Veljko Brabieri, izdavač Grad Stari Grad). Knjiga je poslužila kao predložak da se umijeće pripreme uvrsti na Listu zaštićenih kulturnih dobara R Hrvatske.

Nakon ove knjige uslijedilo je prikupljanje, istraživanje i bilježenje svjetovnih i vjerskih običaja u božićnom vremenu na otoku Hvaru. Sve je objelodanjeno u knjizi Vrijeme od Božića na otoku Hvaru (2009. g.) ( recenzent akademik Tonko Maroević, Marija Stipišić povjesničarka umjetnosti,  izdavač Muzej Staroga Grada). U kratkom vremenu izdanje je rasprodano te se pristupilo prikupljanju materijala za drugo dopunjeno izdanje. U tu svrhu tonmajstor Vito Gospodnetić u suradnji s autoricom snimio kolende svih otočnih mjesta i izradio CD koji je priložen knjizi. Muzikolog Joško Čaleta tom prigodom je sačinio notni zapis nekih kolendi koje se nalaze u novom izdanju. Poznata naša etnologinja znanstvenica Zorica Vitez napravila je dodatnu recenziju ovog dopunjenog izdanja. Knjiga je tiskana 2010. godine.

Preko svojih unuka volonterki u Dnevnom boravku za starije u Starom Gradu aktivno se uključila u istraživački projekt Ljekovito bilje na otoku Hvaru i njegova upotreba. (Inače je sudjelovala u većem broju aktivnosti koje su se provodile u istom Domu.) Suautorica je knjige i u nju je ugradila svoje bogato iskustvo življenja na otoku, svoje pjesničke i spisateljske radove na tu temu te je napisala predgovor. Izdana je knjiga pod naslovom Ljekovito bilje otoka Hvara u kuhinji i pripravcima naših nonih (2013. g.), (recenzija Marica Buratović, izdavači Grad Stari Grad i Dom za starije i nemoćne osobe Stari Grad). Knjiga je poslužila Gradu Starom Gradu kao publikacija za Festival Divlje cvijeće Europe koji se održao od 24. lipnja do 30. lipnja 2013. godine u Starom Gradu.

Za svoj rad je od Organizacijskog odbora festivala dobila zahvalnicu za nesebičnu pomoć i suradnju pri organizaciji festivala.

Nastavljajući svoj istraživački rad vezano za kulturnu i povijesnu baštinu, na zamolbu tonmajstora Vite Gospodnetića da tekst bude prilog snimkama zvonjenja crvenih zvona otoka Hvara pristupila je proučavanju crkvene povijesti župa, u centar stavljajući zvona. Tako je nakon desetgodišnjeg pisanja knjige i asistiranja tonmajstoru Viti Gospodnetiću pri snimanju zvonjenja crkava otoka Hvara, prikupljanja slikovnog materijala knjiga Zvona moga škoja  bila završena.  Izdavač knjige je Muzej hvarske baštine, odgovorna Nives Tomasović (2019.) (recenzenti dr. sc. fra Bernardin Škunca, doc. dr. sc. Mladenko Domazet i dr. sc. Arijana Koprčina, izdavač Muzej hvarske baštine). Knjiga je plod suradnje s velečasnim Ivicom Huljevim. Za ovu svojevrsnu monografiju s tri CD napisali su:

doc. dr. sc Domazet:

Knjiga će biti nezaobilazna za svaki budući rad na crkvenoj povijesti otoka Hvara, kako zbog vlastite povijesne rekonstrukcije ovih otočkih župa u pripadajućem kontekstu, tako i zbog korištene arhivske i bibliografske građe te usmene predaje, koji su kao podloga stručno i korektno prikazani kroz znanstveni aparat, što ujedno doprinosi preglednoj slici dosadašnjih historiografskih dosega. Ovakva iscrpna studija nedvojbeno zavrjeđuje da se objavi i prezentira kako stručnoj, tako i široj javnosti, što najusrdnije i preporučujem.;

dr. sc. fra Bernardin Škunca:

No, ova je knjiga i stručno djelo, uspješan plod duga istraživanja i velika rada. Marica Buratović pohodila je sve crkve i zvonike, sve župnike otoka ispitala, u sve arhive zavirila, brojne studije i knjige konzultirala. Neću pretjerati ako kažem da se ovaj rad Marice Buratović - moguće s nešto metodološke dorađenosti - nadaje kao izvorni znanstveni rad koji bi se mogao nazvati „doktorskim radom“.

Na predstavljanju knjige akademik Tonko Maroević iznio je slično mišljenje: Impresioniran sam knjigom, ovo je spomenik. Čestitam autorici na ideji  i upornosti da izvede do kraja ovako složen zadatak, a bogme na trudu i strpljenju da je našla sredstva za izdavanje. Čestitam i izdavaču Muzeju hvarske baštine na ovom velebnom izdanju. U drugim prilikama autorica bi za ovo djelo zaslužila doktorat jer obrada podataka nalikuje znanstvenom radu.

Dobro osmišljene i temeljito pripremljene promocije svih knjiga vrijedan su doprinos bogatijim kulturnim događajima u našim otočnim mjestima, u prvom redu u Starom Gradu, potom u Hvaru i nešto manje u Jelsi.

Da bi popularizirala govorenje materinjim jezikom da se ne zaboravi pozvala je 2004. godine hvarske pjesnikinje na Susret pjesnikinja otoka Hvara na tragu Gracioze Lovrinčeve Jazik naših materih u Hektorovićevom Tvrdalju pod pokroviteljstvom grada Staroga Grada. Posvećujući susret Hektorovićevoj suvremenici pjesnikinji Graciozi Lovrinčevoj Starograđanki željela je podsjetiti na njeno postojanje. Upravo zahvaljujući složnom radnom timu naših sugrađana Susret je postao prepoznatljiva kulturna manifestacija u vrijeme turističke sezone, a održava se već  17 godina. Evocirajući uspomene prijateljevanja velikog hrvatskog pjesnika Starograđanina Petra Hektorovića s dubrovačkim pjesnicima upriličila je zajednički nastup dvaju akademika Tonka Maroevića Starograđanina i Luke Paljetka Dubrovčanina o desetoj obljetnici susreta pjesnikinja 2013. godine. Priredila je tri Zbornika susreta: o 520. godišnjici rođenja Petra Hektorovića 2007. g; za 5. obljetnicu susreta 2008.; za 10. obljetnicu 2013.; za 15. obljetnicu CD 2o18. godine.

Poslužila je s ostalim vrijednim hvarskim pjesnikinjama kao poticaj i primjer mladim hvarskim pjesnikinjama da se aktivno uključe i nastave njegovanje govora i pisanja na materinjem jeziku izričajima svojih rodnih otočkih mjesta.

Ponekom sjajnijem zrncu te kolajne mladih hvarskih pjesnikinja doprinijela je Marica Buratović članica Društva hrvatskih književnika od 2014. g. pišući i ugrađujući svoje mišljenje u vidu predgovora u njihove zbirke pjesama, u grčevitoj težnji da se otrgne zaboravu naš zvonki  hvarski čakavski jezik.

1. Škrok u sarce, Naklada Bošković, Split, 2003.
2. Vijezi, Grad Stari Grad, Stari Grad, 2004.
3. Starogrojski paprenjoki, Poglavarstvo Staroga Grada, Stari Grad, 2006.
4. Jazik naših materih, zbornik susreta hvarskih pjesnikinja, Grad Stari Grad, Stari Grad, 2008.
5. Vrijeme od Božića na otoku Hvaru, Muzej Staroga Grada, Stari Grad, 2009.
6. Vrijeme od Božića na otoku Hvaru, (drugo dopunjeno izdanje) Muzej Staroga Grada, Stari Grad, 2010.
7. Medajuni, Muzej Staroga Grada, Stari Grad, 2011.
8. Ljekovito bilje otoka Hvara u kuhinji i pripravcima naših nonih (suautorica), Grad Stari Grad i Dom za starije i nemoćne osobe Stari Grad, Stari Grad, 2013.
9. Jazik naših materih – zbornik susreta hvarskih pjesnikinja, Grad Stari Grad, Stari Grad – Tvrdalj Petra Hektorovića, 2008.
10. Zvona moga škoja, Muzej hvarske baštine, Hvar, 2019.
11. Maslini jazikon matere, Ogranak Matice hrvatske u Jelsi, Jelsa 2020.

• Hrčak Siniša Vuković: Hvarska kolajna poetesa, Čakavska rič. br.1-2/2006.