Fran Funtak

Školovao se u Grazu te na Politehnici u Budimpešti. Po povratku sa školovanja zapošljava se 1905. godine u vukovarskom poduzeću Josip Banheyer i sin unutar kojega se vrlo brzo afirmira, radeći na području cijele Hrvatske kao jedan od glavnih projektanata mostova i ostalih građevina od armiranog betona, materijala koji se tada tek počeo šire upotrebljavati u građevinarstvu. U prvoj, secesijskoj fazi svoga stvaralaštva (1905. – 1918.) projektira šezdesetak što većih što manjih mostova na području od Krapine do Zemuna među kojima se nalazi i najveći armiranobetonski most uopće podignut u Hrvatskoj prije kraja Prvog svjetskog rata, na Velikom Strugu kod Jasenovca, koji u tri luka premošćuje ukupni otvor od 100 metara. Osim toga projektira i prvi realizirani armiranobetonski zvonik u Hrvatskoj kalvinske crkve u Vukovaru, 1910. godine. Radi i pojedine industrijske objekte (vodotornjeve u Vinkovcima i Vukovaru) javne objekte (Mađarska škola u Vukovaru, 1911.), te stambene (vila Streim na Vučedolu u Vukovaru podignuta 1918. god., također u cijelosti od armiranog betona).

Nakon završetka Prvog svjetskog rata otvara vlastito građevinsko poduzeće i usredotočuje projektantsku aktivnost na Vukovar i okolna mjesta. U samome gradu koji 1920-ih godina doživljava razdoblje naglog razvitka podiže niz reprezentativnih građanskih stambenih zgrada, te vila (kuće Pfeffermann, 1923., Pifat, 1927., pregradnja vlastite obiteljske kuće, 1922., itd.). Radi i u Osijeku (kuće Gromann, Stanković i Podmenik, iz 1922-1923.), te Vinkovcima. Najznačajniji objekti koje podiže u međuraću svakako su međutim sakralne gradnje, među kojima se osobito ističu dvije [sinagoga|sinagogalne] građevine: veliki hram u Vinkovcima podignut 1922. godine (srušen tijekom Drugog svjetskog rata) i Zidduk – hadin kuća, «mrtvačnica» na židovskom groblju u Vukovaru iz 1928. (sačuvana do danas), te crkve u Batini (1920. godine), Krndiji (1932.-1937.) i Šidu (1932. –1934.). Svi ovi objekti, od kojih kvalitetom iskaču spomenuta kapela na židovskom groblju i crkva u Krndiji, karakterizira uporaba art-deco oblikovnog rječnika s primjesom međuratnog klasicizma. Tridesetih se godina okreće polagano moderni, kako se osobito jasno vidi na građevinama poput kuće Njegić (1935.) i vile Mihelić (1939.) u Vukovaru.

U međuratnom Vukovaru Fran Funtak nije bio samo najplodniji i najznačajniji projektant već i čovjek koji je umnogome utjecao na urbani razvitak grada. Njegov je privatni ured služio Gradskom poglavarstvu kao inženjerski ured za cijeli grad, a po Funtakovom se regulacijskom planu iz 1930-ih godina Vukovar izgrađivao sve do 1945. Nakon obnove Jugoslavije, zbog sudjelovanja u vlasti NDH, preseljen je s obitelji u Županju gdje se zapošljava u podružnici osječkog građevinskog poduzeća «Norma» unutar kojeg izvodi jedan od kapitalnih objekata tadašnje NR Hrvatske – Sladoranu, tvornicu šećera u Županji. Nakon raspada «Norme» radi u županjskom građevinskom poduzeću «Radnik» kao glavni projektant. Projektira brojne škole (Štitar, Drenovci), stambene zgrade (Županja, Račinovci), te gospodarske objekte. Umire u istom gradu, 1960., u 78. godini života.

• Dragan Damjanović, Secesijski armirano-betonski mostovi vukovarskog inženjera Frana Funtaka, Prostor, Znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam br. 11 (2003), 1 (25), Zagreb, 2003., str. 11 - 32.
• Dragan Damjanović, Osječki opus vukovarskoga arhitekta Frana Funtaka 1922. – 1923. godine, Anali Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti br. 20., Zagreb – Osijek, 2004., str. 7 – 31.
• Dragan Damjanović, Secesijski armirano-betonski mostovi na kanalu Voćinska – Drava vukovarskog arhitekta Frana Funtaka, Peristil, Zbornik radova za povijest umjetnosti, br. 47., Zagreb, 2004., str. 105 – 114.
• Dragan Damjanović, Židovske vjerske građevine vukovarskog inženjera Frana Funtaka, Prostor, Znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam br. 12 (2004), 2 (28), Zagreb, 2005., str. 129 – 140.
• Dragan Damjanović, Osnovna obilježja urbanog razvitka grada Vukovara između dva svjetska rata, Scrinia Slavonica : godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest br. 5 (2005), Slavonski Brod, 2005.; str. 174 – 198.
• Dragan Damjanović, Armiranobetonski most preko Velikog Struga kod Bročica, Prostor, Znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam br. 16 (2006), 1 (31), Zagreb, 2006., str. 54 – 63.
• Dragan Damjanović, Rimokatolička crkva Srca Isusova u Šidu, Zbornik Matice srpske za likovne umetnosti, br. 36, Novi Sad, 2008., str. 225 – 245.
• Dragan Damjanović, Zvonik kalvinske crkve u Vukovaru iz 1910., Građevinar. Časopis Hrvatskog saveza građevinskih inženjera br. 60/5., Zagreb, 2008., str. 403 – 410.