Drago Orlić

Drago Orlić rođen je 1948. godine u južnoistarskom selu Mandelićima, u današnjoj općini Svetvinčentu.

Objavio je zbirke pjesama: "Će daž" (1983.), "Hip i vik" (1987.), "Groti duša zrije" (1993.), "Daž daždi miš prdi" (1998.), "Med i teran" (1999.), "Mediteranski & i @" (2002.), "Filmski versi" (2005.), "Is*tri*janci" (2005.),"Crna mačka" (2006.), "Vrime sve posoli" (2007.), "Reciklaža" (2010.), pjesme i prozne zapise"Ispovijest jednog kinoamatera" (2010.), "Patetika depresije" (2011.), "Ona ni ja" (2012.), "Roverija" (2014.), "Dva otoka" (2014.), "Nedjeljom zatvoreno" (2015.), "Mona Lisa iz paradiža" (2015.)

Mnoge su autorove pjesme uglazbljene. Skladali su ih: Josip Kaplan, Đeni Dekleva-Radaković, Andrej Baša, Arinka Šegando i Ludvig Slana. Posebno je plodna Orlićeva suradnja s kantautorom Francijem Blaškovićem koji je uglazbio više od 30 njegovih pjesama što su objavljene u trima knjigama s tri CD-a.

Pjesme su mu uvrštene u antologije: Milorada Stojevića "Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća" (1987.), Mirjane Strčić "Hrvatsko pjesništvo Istre 19. i 20. stoljeća" (1989.)., Borisa Biletića "I ča i što i kaj" (1997.) i dr.

"Kanat vrhu svih kanti" (2003.). prepjev je biblijske "Pjesme nad pjesmama" na istarsku čakavicu, u suautorstvu s Danielom Načinovićem. Prepjevao je na čakavski i biblijsku "Knjigu o Jobu", pod naslovom "Libar od Joba" (2012.).

Sakupio zbirku istarskih praznovjernih pučkih priča "Štorice od štrig i Štriguni" (1986., 2. dop. i proš. izd. 2008.), zbirku pučkih ljubavnih, erotskih i bludnih pjesama Istre "Istarski bordel muza" (2003.) i "Istarske narodne poslovice" (2005.).

Objavio je monografije: "110 godina Poljoprivredne škole Poreč" (1985.); "Srdačno vaš Poreč" (1990., 2. izd. 1997.); vodič "Poreč" (2006.); "Posljednje vrsarsko ljeto Ede Murtića" (2009.); "Poreč u snijegu"

(2011.); "Sve Renatove Eve" (2014.), o slikaru Renatu Percanu.

Devet je Orlićevih knjiga satire "Lipi moji" (1995. - 2016.) te dvije zbirke priča: "Štorije od žalosti" (2007.) i "Casanovina jabuka" (2009.)

Izbor Orlićevih priloga u knjigama skupnog autorstva i časopisima: "Rušnjak", 1978.; časopis "Istra", 1983., 1984., 1985., 1989.; časopis "Gradina", 1986.; "Kanat rožic, tići i sunca" (glazbena slikovnica), 1992.; "Verši na šterni" (više izdanja); "FAKat" 2001.; "Stoljeće vina", 2001.; "Povratak 1354. – 1934. – 2004. Ritorno" (životopis svetog Maura), 2004.; "Gradovi i obzori", 2006., putopisi; "Poezija", 2006.; "U mislima čupam borove" i njemački prijevod "Literarisch Reisen: Istrien", 2008.; "Na večeri s drakulom", 2009.; "Le memorie di Papageno", kulinarske priče (talijanski), 2010.; "Suvremena književnost za djecu u Istri", 2012.; "Seljanski susreti", 2013.; "Verši na šterni" (pjesnička panorama), 2014.; zbornik "Pul Matetićevega ognjišća", 2014. godine.

Bio je sudionikom FAK-a u Osijeku i Varaždinu 2000., u Zagrebu na Festivalu europske kratke priče 2005. te u Splitu na "Pričiginu" (2009.)

Godine 2009. izvedena je u HNK-u Ivana pl. Zajca u Rijeci opera "Casanova u Istri", prema Orlićevu libretu i glazbi Alfija Kabilja.

Napisao je scenarij za dokumentarni film "La Parenzana ili kad stignemo u Makale", koji je realizirala HRT u režiji Lawrencea Kiirua.

Suautor je pet pjesničko-likovnih mapa sa slikarima: Josipom Diminićem, Hedom Gärtner, Đaninom Božićem, Stankom Crnkovićem i Renatom Percanom.

Osnivač je čakavskih pjesničkih susreta "Verši na šterni" u Vižinadi i međunarodne studentske kiparske škole "Montraker" u Vrsaru. Osmislio je (1997.) i uredio POZU, zbornik učeničkih literarnih radova osnovnih i srednjih škola Poreča i Zaboka (koji i danas izlazi kao godišnjak). Jedan je od trojice urednika satiričkog podlistka "La kost" u pulskom "Glasu Istre". Osnovao je nakladničko poduzeće "Errata corrige" 1996. godine. Utemeljio je porečku gradsku nagradu "Sv. Mauro".

Bavi se slikarstvom. Bio je član "Galerije 6" u Poreču. Izlagao je samostalno: "Modro", 1972.; "Katedrale", 1986.; Gicondino zlato" 1988. i "Samo je vrime kič", 2015. Skulpture u javnom prostoru: "Kokot" u Zaboku te "Središte Istre" kod sela Trošti, južno od Pazina.

Godine 1974. bio je direktor porečkog likovnog Annala. Član je uredništva časopisa "Istra", 1984. Pokrenuo je i četiri godine (1977. - 1980.) uređivao list 30 DANA, glasilo Općine Poreč. Od 1981. do 1999. godine novinar je "Glasa Istre". Četiri godine, od 2000. do 2004., bio je direktor Narodnog sveučilišta u Poreču. Strastveni je kulinar, osnovao je desetak eno-gastronomskih manifestacija diljem Istre.

Od 2011. godine član je Istarskoga ogranka Društva hrvatskih književnika.

Živi u Musaležu, selu pokraj Poreča.