Antun Kojovic

Antun Kojović (Budva, 8. ožujka 1751. - Budva, 22. siječnja 1845.), hrv. pjesnik, prozni pisac i dramatik iz Crne Gore, svećenik Budvanske biskupije. Kroničar grada Budve. Kojović i Stjepan Zanović su najzanimljivije i najzanimljivije osobe bokokotorskoga književnog kruga s konca 18. i početka 19. stoljeća.

Školovao se u Italiji, u Loretu, gdje je završio teološki i pravni fakulte. U Italiji je doktorirao. Bio je kanonik i vikar Budvanske biskupije. Radio kao učitelj više od 60 godina. Napisao je oko trideset pjesama i dvije drame. Izvođene su za poklada, a redatelj je bio Kojović. Vodio je Dnevnik od 1806. do 1838. g. i Memoare.

Važni su njegovi kroničarski zapisi iz turbulentnih vremena, puni zanimljivih i vrijednih zabilješki i opservacija o nemirnim vremenima, na prijelazu iz XVIII u XIX. stoljeće, kad su se smjenjivale uprave, u razdoblju od od pada Mletačke Republike (1797.) do Bečkog kongresa (1815.), kad su se na području Boke Kotorske i Budve u malom vremenu smjenjivale brojne uprave – crnogorska, austrijska, ruska-crnogorska, francuska i ponovo austrijska. Kojovićevi Budvljanski anali (Budvanski anali, Annali di Budua) obuhvaćaju zbivanja u Budvi od 1806. do 1819. godine. Napisao je još i zbirku Rime slovinske koja se sastoji od 22 pjesme na hrvatskom i tri na talijanskom, karnevalsku komediju Smiješni razgovor. Kojovićeve pjesme su prigodničarske i napisao ih je na zamolbu svojih učenika za dane karnevala. Taj podatak opisuje pokladnu Budvu, te potvrđuje usporedno postojanje pobožne poezije i prigodničarske poezije (kritičarske, satiričke, podrugljive) u Budvi, što je bila onovremena raširena pojava i u drugim krajevima gdje žive Hrvati. Književnici tog vremena izravno su pomagali kao sudionici nekih manifestacija, zbog čega se u Boki razvila posebna dramatizirana pokladna pjesma, po čemu ni Budva nije zaostajala a Kojović se pridružio tom vedrom duhu stihovima o vinu i smiješnim okolnostima i osobitostima svojih suvremenika i sugrađana.

U Kotoru je za francuske vlasti osnovana framasonska loža "Loža sv. Ivana - prijatelja slobode". Premda je ovaj slobodnozidarski pokret počivao na liberalno-prosvjetiteljskim i antiklerikalnim idejama, vikar Kojović, bio je pristaša francuske revolucije i pripadao je ovoj loži, kao i svi utjecajniji Bokelji tog vremena. Sjedište im je bilo u palaći Beskuća u Kotoru, a članstvo je bilo iz Kotora, Budve i dr.

Umro je u rodnoj Budvi 1845. godine.