Vinko Grubisic
Quick Facts
Biography
Vinko Grubišić (Posuški Gradac, Posušje, 5. travnja 1943.) je hrvatski književnik, antologičar i jezikoslovac iz BiH. Živi i radi u Kanadi. Piše pjesme, eseje i monografije.
Životopis
Rodio se je u Posuškom Gradcu u Hercegovini. U Zagrebu je studirao slavistiku, a diplomirao je u Fribourgu. Doktorirao je u Francuskoj, u Aix-en-Provenceu. 1965. je godine otišao u emigraciju. U Kanadi je od 1975. godine. Od 1988. godine profesor je na prvoj Katedri hrvatskog jezika i kulture na Sveučilištu Waterloo u Kanadi. Profesor je emeritus Sveučilišta Waterlooa u Kanadi.
Njegovo se ime spominje kao jedno od značajnijih jezikoslovnih imena u hrvatskomu iseljeništvu, zajedno s imenima Branka Franolića u Engleskoj, Pere Tutavca Bilića u Argentini, i Antuna Kneževića u Njemačkoj, te Krste Spalatina i Ante Kadića u SAD-u.
Pisao je o hrvatskoj ćirilici, zastupajući, kao i Eduard Hercigonja i Benedikta Zelić-Bučan tezu da je besmislena tvrdnja da se bosančica razvila iz srpske minuskule na dvoru kralja Dragutina, kad su zasvjedočeni tekstovi još od Humačke ploče, Povaljskoga praga ili listine kneza Đure Kačića koji vremenski prethode bilo čemu na dvoru kralja Dragutina ili s njim nemaju nikakve veze.
Od 2016. godine dopisni je član HAZU.
Djela
Pjesme su mu uvrštene u nekoliko uglednih antologije hrvatske lirike od sredine 1980-ih. Pisao je eseje i monografije iz područja teorije književnosti, kroatistike i općeg jezikoslovlja. Objavljene u mnogim zbornicima (ističe se Borba za hrvatski jezik u anglosaksonskom svijetu). Priređivao je knjige, među kojima su najbitnije udžbenici hrvatskoga jezika i književnosti za izvandomovinstvo.
Surađivao je u časopisima Jezik i Hrvatskoj reviji.
Pjesme mu je na poljski prepjevala poljska književnica Łucja Danielewska i objavila u antologiji Zywe zradla.
Nepotpun popis djela:
- Robotov poljubac, (zbirka pjesama), 1974.
- O hrvatskom jeziku, 1975.
- Grafija lapidarne hrvatske ćirilice, 1978.
- Tri drame (Prokrvavljena Brina, Legenda o Sv. Jurju i Spomenik), 1981.
- Ne začuđuju čudesa, 1982.
- Bibliography on the Croatian Language, 1983.
- Bitarion, (pjesme), 1987.
- Gregorijanske šutnje, (zbirka pjesama), 1989.
- Hrvatska književnost u egzilu, 1991.
- Hrvatski jezik 1, 1999., (knjiga za školsku djecu izvan Hrvatske) (suautor Ljubo Krasić)
- Hrvatski jezik 2,1999., (knjiga za školsku djecu izvan Hrvatske) (suautor Ljubo Krasić)
Ostalo
- "Kultura s nogu" kao gost emisije (2019.)
Nagrade i priznanja
- 1995.: Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića.
Izvori
- Intervju: Dr. Vinko Grubišić, profesor emeritus Sveučilišta Waterloo u Kanadi. Katoličke misije i župe - prave čuvarice hrvatskoga jezika, Glas Koncila 43 (1948), 23. listopada 2011. Razgovarao Ivan Uldrijan.
- ↑ Vinko Grubišić, Hrvatska književnost u egzilu, Knjižnica Hrvatske revije, Barcelona-München, 1991., str. 288.
- ↑ Vinko Grubišić, »Borba za hrvatski jezik u anglosaksonskom svijetu«. U zborniku: Dubravka Sesar, Ivana Vidović Bolt (uredile), Drugi hrvatski slavistički kongres : (Osijek, 14.–18. rujna 1999.). Knjiga I., Zagreb : Hrvatsko filološko društvo, 2001., ISBN 953-175-112-9, str. 401.–408. (citirano sa str. 407.).
- ↑ Vinko Grubišić: Grafija hrvatske lapidarne ćirilice, KHR/Ziral, Barcelona/Mostar 1978.
- ↑ Denis Derk, HAZU dobio 11 novih redovnih članova, Večernji list, 12. svibnja 2016., pristupljeno 13. svibnja 2016.
- ↑ Vinko Grubišić, »Borba za hrvatski jezik u anglosaksonskom svijetu«. U zborniku: Dubravka Sesar, Ivana Vidović Bolt (uredile), Drugi hrvatski slavistički kongres : (Osijek, 14. – 18. rujna 1999.). Knjiga I., Zagreb : Hrvatsko filološko društvo, 2001., ISBN 953-175-112-9, str. 401. – 408. (citirano sa str. 407.).
- ↑ Mak-Mehmedalija Dizdar, pjesnik mramorova. - Prigodom njegove smrti (1917-1971). Hrvatska revija, sv. 4., str. 451-454., 1971. (Ovaj su prilog sastavili F. Karihman I. dio i Vinko Grubišić II. dio)
- ↑ Odluka kojom se odlikuju redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića, Narodne novine, br. 46, 28. svibnja 1995.