Srecko Diana

Srećko Diana (Brist, 6. ožujka 1906. – Split, 17. veljače 1997.), bio je hrvatski pjesnik, esejist i dramatičar.

Životopis

Srećko Diana rodio se u Bristu 1906. godine. Trgovačku školu završio je u Splitu 1923. godine. Jedno vrijeme živio je u rodnom mjestu, a od 1944. godine radio je u Dubrovniku, Makarskoj i Splitu (od 1952. do 1959. godine bio je ravnatelj Arhiva grada Splita; 1960. – 1972. tajnik Muzeja grada Splita). Bio je jedan od urednika Književnog Jadrana (1954. – 1955.) i član uredništva časopisa Mogućnosti (1964. – 1970.).

Od 1955. godine bio je član Društva hrvatskih književnika, vrlo aktivno sudjelovao je u radu pododbora Matice hrvatske u Splitu.

Diana je kroz svoja djela vrlo često progovarao o rodnom kraju pa ga je Jakša Fiamengo s pravom nazvao „pjesnikom zavičajne svjetlosti“. Prve pjesme objavio je u časopisima Novi čovjek, Mladost i Vijenac.

Uz poeziju piše eseje, osvrte, kraću prozu, drame i feljtone.

Umro je u Splitu 17. veljače 1997. godine. Srećko Diana pokopan je u obiteljskoj grobnici u rodnom Bristu.

Djela

• Miris srca i krvi, Split, 1931.
• Osviti i tišine, Split, 1953.
• Nitko u svijetu nije sam, Split, 1955.
• Opsjedanje, Split, 1962.
• Okus ljeta, Split, 1963.
• 28 pjesama o trpnji, Split, 1966.
• Iskustvo mora, Zagreb, 1969.
• Vriježi tla, Split, 1970.
• Jazikoslovlje arvacko, Split, 1976.
• Oblutak i njegov dvojnik, Zagreb, 1979.
• Pjesme, Split, 1982.
• Izabrana djela, Pet stoljeća hrvatske književnosti, 142. Zagreb 1983.
• Tijelo argumenata, Split, 1987.
• Koža kože, Zagreb, 1991.

Nagrade

• 1988.: Nagrada grada Splita za životno djelo.
• 1993.: Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo.

Izvori