Ratko Zvrko

Ratko Zvrko (Beograd, 20. travnja 1920. – Dubrovnik, 23. rujna 1998.), bio je hrvatski književnik, novinar i boksač. Pjesme je u početku objavljivao pod pseudonimom Marijan Vučić u periodici te u mnogobrojnim zbirkama i slikovnicama. Okušao se i u prijevodima s talijanskoga (Čipolino G. Rodarija, 1960).

Ratko Zvrko rođen je 20. travnja 1920. u Beogradu, a djetinjstvo proveo u Drveniku, naselju u općini Konavle pokraj Dubrovnika. Kao gimnazijalac smislio je slogan „Bilo kuda, Kiki svuda” za tvornicu Union (danas Kraš). Autor je više televizijskih emisija i serija za djecu.

Boksačka karijera

Počeo se baviti boksom u Dubrovniku. Meč karijere imao je u Dubrovniku, 11. travnja 1943. protiv prvaka Italije Lodovica Giobbija. Pobijedio ga je, što se slavilo kao pobjeda nad Talijanima, koji su u to vrijeme za Drugog svjetskog rata okupirali Dalmaciju. Sljedećeg dana, talijanske vlasti su ga zatvorile na neko vrijeme u tvrđavu Lovrijenac.

Bio je prvak Hrvatske u boksu 1945. (u srednjoj kategoriji). Poslije Drugog svjetskog rata, imao je meč s višestrukim olimpijskim pobjednikom, mađarskim boksačem Lászlóm Pappom. Izgubio je, ali je izdržao borbu do kraja.

Novinarska karijera

Počeo je novinarsku karijeru, javljajući rezultate boks mečeva za Vjesnik. Prekinuo je karijeru u boksu i bavio se novinarstvom. Pisao je za Vjesnik, Vjesnik u srijedu, Večernji list, Globus, Arenu, Modru lastu itd. Dok je bio urednik rubrike pomorstva u Vjesniku, pokrenuo je 1966. trofej "Plava vrpca Vjesnika" za plemenite pothvate na moru, koji postoji i danas. Bio je i vanjskopolitički dopisnik iz Trsta, a kao reporter proputovao je mnogim europskim, afričkim i azijskim državama. Organizirao je dječje romobilske utrke oko zgrade Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu pod motom "Brzina, ali oprez".

Prvom zbirkom Olimpijsko selo Čvrk (1952.) najavio je svoje temeljne preokupacije – sport i sportske igre. Napisao je zbirku pjesama za djecu Grga Čvarak, koja je prvi put objavljena 1967. Za tu je zbirku iste godine dobio i književnu nagradu "Grigor Vitez". Postala je jedna od najobjavljivanijih knjiga hrvatske književnosti za djecu i sastavni dio školske lektire. Pisao je pjesme i za odrasle. Godine 1978 napisao je biografiju slavnoga hrvatskog boksača Mate Parlova Zlatne rukavice Mate Parlova. Bio je prijatelj Dobriše Cesarića, s kojim se dopisivao u stihovima.

• Olimpijsko selo Čvrk, 1952.
• Čarobni prozor, 1957.
• Torba Djeda Mraza, Zagreb: Lykos, 1959.
• Grga Čvarak, Zagreb 1967., 1970., 1972., 1974., 1975., 1977., 1978., 1979., 1981., 1985., 1986., 1988., 1990., 1995., 1998., 2000., 2001., 2002., 2003., 2004., 2005., 2006., 2007.
• Uzbuna u robnoj kući, Zagreb 1976.
• Zlatne rukavice Mate Parlova, Sisak 1978.
• Smijeh nije grijeh, Zagreb 1990.