Ante Vukman Bebe

Ante Vukman Bebe (Seget Vranjica, 1920. – Seget Vranjica, 1983.), komunistički revolucionar i komandant Segetsko-marinskog partizanskog odreda.

Ante Vukman Bebe potječe iz zemljoradničke obitelji. Rođen je u Vranjici kraj Trogira, od oca Ivana. U obitelji je imao nekoliko braće i sestara.

Zajedno s Tonijem Sorićem i Marinom Vukmanom Krpom bio je među prvim antifašistima Vranjice koji su aktivno i organizirano započeli raditi za NOP. Oni su 1941. i početkom 1942. godine u funkciji odbora Narodne pomoći organizirali akciju prikupljanja oružja, municije, a kasnije i druge materijalne pomoći za potrebe NOP-a.

Prvi sekretar Mjesne organizacije SKOJ-a, osnovane u svibnju 1942.

Prvi predsjednik Mjesnog NOO Seget Vranjica, osnovanog u srpnju 1942. U partizane je stupio 1.kolovoza 1942.

06. prosinca 1942. pod komandom Joze Lozovine Mosora, sudjeluje u akciji u predjelu Kosovica na cesti Vranjica - Vrsine kojom prilikom je likvidirano nekoliko talijanskih vojnika te izvršena zapljena veće količine naoružanja i streljiva.

Jedan od prvih članova i sekretar ćelije KPH Seget Vranjica, osnovane početkom 1943.

Učešće u NOR-u priznato u dvostrukom stažu od početka 1942.

Dana 23. veljače 1943. sudjeluje u likvidaciji dr Ive Antičevića, organizatora četničkog pokreta u Trogiru. U kolovozu 1943., sudjeluje u akciji otmice i likvidiranja Severina Scarabella, talijanskog fašističkog učitelja i agenta koji se nalazio na dužnosti na otoku Malom Drveniku.

Nakon proglašenja talijanskog primirja a tijekom upada s grupom partizana u Trogir 09. rujna 1943. biva ranjen u šaku od strane Talijana trogirskog garnizona koji su odugovlačili s predajom partizanima.

Postavljen za komandanta Segetsko-marinskog partizanskog odreda NOV Hrvatske 24. listopada 1943. koji je dobio zadatak braniti Trogir od nadiranja njemačko-ustaško-domobranskih snaga iz pravca Šibenika i Splita nakon kapitulacije Italije, te sudjeluje u povlačenju jednog bataljuna odreda u pravcu Marina - Vinišće - Drvenik V. - Šolta, 07./ 08.studenog 1943., da bi se 14. i 15. studenog ponovo prebacio na kopno kraj Seget Vranjice te nastavio borbu s odredom.

Jedno vrijeme boravi na Malti i surađuje s britanskim vlastima.

Nakon rata na različitim dužnostima u Jugoslavenskoj armiji i ratnoj mornarici: komandant Portoroža, Boke kotorske, Visa i Lore u Splitu.

Nakon toga se angažira na društveno-političkom planu u svojoj rodnoj Seget Vranjici, gdje i umire.