Pajo Kujundžić

Pajo Kujundžić (Subotica, 15. svibnja 1859. - 10. listopada 1915.) je bio bački hrvatski svećenik.

Rodio se u uglednoj subotičkoj obitelji Kujundžić koja je dala niz društvenih radnika (Nikola Kujundžić, Radoslav Kujundžić, Efrem Stipan Kujundžić, Ivan Kujundžić,Ivan Jesse Kujundžić, Ilija Kujundžić)

Školu je pohađao u rodnom gradu, a potom u Kalači, u sjemeništu. Kao svećenik je službovao u Bikiću i u Monoštoru, od 1885. radi u Subotici kao gimnazijski vjeroučitelj.
Za svog službovanja, došao je u poznanstvo sa preporoditeljem bačkih Hrvata biskupom Ivan Antunovićem.

Književnik Ante Sekulić u svom djelu Književnost podunavskih Hrvata u XX. stoljeću ga smatra prevodnikom među hrvatskim svećenstvom u Bačkoj .

Bio je podupirateljem subotičke Pučke kasine te urednikom Bunjevačko–šokačke Danice (subotičkog kalendara) za godinu 1884..

Osnivačem je Kola mladeži, društva osnovanog za čuvanje bunjevačkih narodnih običaja.

U političkom radu, Pajo Kujundžić je bio velikim borcem za hrvatska prava i hrvatsko nacionalno osvješćivanje, pišući rasprave o bunjevačkom pitanju.

U školstvu je doprinio svojom borbom za hrvatski jezik i njegovo uvođenje u škole, braneći to činjenicom koju je isticao, da su Bunjevci Hrvati, odnosno da Bunjevci govore hrvatskim jezikom.

Bio je sudionikom akcije 1913. godine, u kojoj je sa Mijom Mandićem, Blaškom Rajićem, Stipanom Vojnićem-Tunićem i drugima poduzeo da se otvori privatna škola na hrvatskom jeziku, s obzirom na poteškoće na koje su nailazili tamošnji Hrvati Bunjevci sa mađarskim vlastima, koje su vodile snažnu asimilatorsku politiku, ali i sa susjedima Srbima, čijim je kulturnjačkim krugovima, zadojenih velikosrpstvom, bilo važnije širenje nametanje srpske ideje, nego pomoć susjedima Hrvatima u kulturnoj i jezičnoj emancipaciji ("... novosadska "Zastava" prebacuje Srbima oko Matice srpske, što se nije povela propaganda među Bunjevcima da bi se priznali za Srbe").