Cezar Akačić

The basics

Quick Facts

Gender
Male
Birth1868
Death1935 (aged 67 years)
The details

Biography

Cezar Akačić (Bakar, 29. svibnja 1868. − Zagreb, 6. rujna 1935.) je bio hrvatski pravaški političar.

Životopis

Rodio se je u Bakru 1868. godine. Studirao je farmaceutiku u Zagrebu. Prihvatio je pravaštvo. U Rijeci je pripadao političkom krugu Frana Supila. Branio je hrvatstvo Rijeke od mađarskih presizanja. Još za vrijeme tiranije bana Khuen-Héderváryja, Akačić je istupao protiv vlastiju i mađaronskog nasilništva. Osobito se je borio na području školstva, radeći na otvaranju hrvatske pučke škole u Rijeci.

Akačić se angažirao u kulturi. Dugo je godina bio članom, tajnikom i odbornikom Hrvatske narodne čitaonice. Bio je aktivan i u sokolskom pokretu. Bio je starješina sokolske župe Sušak-Rijeka i 1906. podstarješina Saveza hrvatskih sokolskih društava.

Na izborima 1910. izabran je kao kandidat milinovaca u Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor.

Na izborima 1913. izabran je kao kandidat milinovaca u Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor kao pobjednik u izbornom kotaru Ivancu.

28. studenoga 1916. održan je sastanak u župnom dvoru sv. Blaža u Zagrebu, kod tadašnjega župnika dr. Svetozara Rittiga. Nazočni, većinom pristaše Starčevićeve stranke prava (milinovci), bili su: biskup Janko Šimrak, Ivica Peršić, Ante Pavelić stariji, Cezar Akačić, Dragutin pl. Hrvoj, Velimir Deželić mlađi i P. Rogulja te Slovenci Anton Korošec i Karl Vertovšek. Na sastanku se je trebalo dogovoriti o usmjeravanju hrvatske i »južnoslavenske« politike u nadolazećim danima. Prema mišljenju prisutnih, rješenje hrvatskoga nacionalno-državnog pitanja ovisilo je uglavnom o tome tko će pobijediti u svjetskom ratu. Točno prosuđujući da će pobijediti sile Antante, odlučili su da će podupirati ideju o oslobođenju »malih« naroda, tj. rušenju Austro-Ugarske Monarhije i stvaranja samostalne države Južnih Slavena. Taj su sastanak pripadnici HKP-a, odnosno Seniorata uzimali kao klicu kasnijemu Narodnom vijeću i »deklaracijskom pokretu« nastalom nakon obznanjenja Svibanjske deklaracije.

Pripadao je maloj skupini hrvatskih političara sposobnih baviti se gospodarskim i socijalnim problemima. Akačić je imenovan za povjerenika hrvatske vlade u sklopu NV SHS, a osim njega povjerenici su bili Franjo Braum, Vilim Bukšeg, Milan Hržić, Milan Krištof, ban Antun Mihalović, Živko Petričić, Đuro Šurmin i Većeslav Wilder). Brzo su svi odbačeni i oduzete su im dužnosti. Od hrvatskih političara koji su i ušli u novu jugoslavensku vladu, većina je dala ostavke Ante Trumbić (nakon potpisivanja Rapallskog ugovora), Vitomir Korać i Živko Petričić (ožujak i travanj 1919.), ostali su F. Poljak i Svetozar Pribićević (glavni nositelj diktatorskog ponašanja na čelu NV SHS).

Jedan je od organizatora Narodnog vijeća u Zagrebu. U Vijeću je obnašao dužnost povjerenika za poštu, brzojav i telefon. Demađarizirao je jezično i kadrovski tu službu te ju pohrvatio. Prebiljegovao je mađarske poštanske marke. Izdavač je prve hrvatske poštanske marke. Na izbornom plenumu Narodnog vijeća izabran je u jedinici Hrvatska i Slavonija s Rijekom.

Bio je u među organizatorima Hrvatske zajednice političke stranke stranke hrvatskih intelektualaca i bogatijeg građanstva, nastale u Zagrebu 17. srpnja 1919. sjedinjenjem Starčevićeve stranke prava i Napredne demokratske stranke. Nakon što je prvi predsjednik Hrvatske zajednice dr Matko Laginja postao ban Hrvatske i Slavonije 22. veljače 1920., na čelo HZ došao je dr Ivan Lorković, a u čelništvo su izabrani dr Milivoj Dežman, dr Đuro Šurmin, Cezar Akačić, dr Svetozar Rittig te dr Franjo Papratović. Pisao je za HZ-ovo glasilo Hrvat.

1919. je godine bio član jugoslavenskog izaslanstva na mirovnoj konferenciji u Parizu te član Privremenoga narodnog predstavništva Kraljevine SHS (1919.–20.).

Nezadovoljan centralizacijom, nacionalnom unifikacijom koju je sprovodila velikosrpska hegemonistička vlast nove Kraljevine, kao i podređen položaj hrvatskog naroda u koji je bio politikom majorizacije koju su sprovodile vlasti Kraljevine SHS, odbio je je lisnicu ministarstva šuma i ruda. Poslije svega povukao se iz politike.

Izvori

Vanjske poveznice

The contents of this page are sourced from Wikipedia article on 09 Aug 2020. The contents are available under the CC BY-SA 4.0 license.